Tokarenje je proces obrade koji se izvodi na strugu; njegov osnovni princip uključuje rotaciju radnog komada kako bi se osigurao primarni pokret rezanja dok alat za okretanje izvodi kretanje pomaka. Obično se izvodi na strugu, struganje se koristi za obradu karakteristika kao što su unutrašnje i vanjske cilindrične površine, krajnje površine, konične površine, konturne površine i navoji. Strugovi se prvenstveno koriste za obradu osovina, diskova, čaura i drugih radnih predmeta sa rotacijskom simetrijom; oni također mogu smjestiti alate kao što su burgije, protuprovrta, razvrtači, slavine, matrice i alati za narezivanje za različite operacije obrade.
Prilikom tokarenja unutrašnjih ili vanjskih cilindričnih površina, alat za tokarenje se kreće paralelno s osom rotacije obratka. Prilikom suočavanja (obrada krajnje površine) ili odvajanja (odsijecanja) radnog komada, alat se pomiče vodoravno, okomito na os rotacije. Konusne površine se mogu proizvesti ako putanja kretanja alata formira kosi ugao sa osom rotacije. Konturne površine okretanja mogu se obraditi pomoću metode alata za formu ili metode putanje vrha alata{3}}. Prilikom tokarenja, vreteno mašine pokreće radni predmet da se okreće (primarni pokret), dok alat, stegnut u stub alata, vrši kretanje pomaka. Brzina rezanja ($v$) je linearna brzina (m/min) na tački kontakta između alata i rotirajuće površine obratka koji se obrađuje. Dubina rezanja je okomita udaljenost (mm) između neobrađene površine i obrađene površine tokom svakog prolaza rezanja; međutim, za odvajanje-i tokarenje oblika, odnosi se na dužinu kontakta (mm) između alata i radnog komada, mjereno okomito na smjer kretanja. Brzina posmaka predstavlja pomak alata duž smjera pomaka po okretaju obratka (mm/okr.), iako se može izraziti i kao pomak alata u minuti (mm/min). Prilikom struganja običnog čelika alatima od brzoreznog čelika, brzina rezanja je općenito 25–60 m/min, dok karbidni alati mogu postići 80–200 m/min; Alati od tvrdog metala mogu postići brzine veće od 300 m/min.
Operacije tokarenja su općenito kategorizirane na grubo i završno tokarenje (što uključuje polu{0}}završno tokarenje). Grubo tokarenje ima za cilj maksimaliziranje efikasnosti korištenjem velikih dubina rezanja i velikih brzina pomaka bez smanjenja brzine rezanja; međutim, rezultujuća preciznost obrade je ograničena na IT11, sa hrapavostom površine od Ra 20–10 μm. Polu{6}}završno i završno tokarenje koriste velike brzine u kombinaciji sa manjim posmacima i dubinama rezanja, postižući nivoe tačnosti od IT10–7 i hrapavost površine od Ra 10–0,16 μm. Kada se koriste -precizni strugovi sa fino brušenim dijamantskim alatima za završnu obradu-okrenutih dijelova od obojenih metala pri velikim brzinama, tačnost može doseći IT7–5 i hrapavost površine Ra 0,04–0,01 μm; ovaj proces je poznat kao "okretanje ogledala". Ako se rezna ivica dijamantskog alata izbrusi tako da ima konkavni ili konveksni profil (0,1–0,2 μm), okrenuta površina će pokazivati izuzetno fine, uredne pruge koje proizvode brokatni-sjaj poput difrakcije svjetlosti, stvarajući dekorativnu završnu obradu; ova tehnika se zove "okretanje duge".
Za vrijeme tokarenja, ako se rezni alat rotira u istom smjeru kao i radni predmet pri određenom omjeru brzine (obično nekoliko puta od brzine obratka), relativna putanja kretanja između alata i radnog komada se mijenja, omogućavajući obradu komponenti s poligonalnim poprečnim-osjecima (kao što su trouglovi, kvadrati, rombi ili heksagonalni). Postavljanjem periodičnog radijalnog povratnog gibanja na stup alata za svaki obrtaj obratka-uz istovremenu primjenu uzdužnog pomaka-moguće je obraditi grebene ili druge ne-kružne poprečne-presjeke. Na strugovima za rasterećenje, sličan princip se koristi za obradu reljefnih površina (bokova) višezubnih glodala (kao što su glodalice ili ploče za zupčanike), proces poznat kao "rasterećenje" (ili "povlačenje").
Evolucija struga
